Mreža za otvoreni dijalog uputila je apel Ministarstvu rada i socijalnog staranja da inicira pokretanje procesa izrade strateškog dokumenta za borbu protiv siromaštva.
Apelujemo na Ministarstvo rada i socijalnog staranja da u u skladu sa članom 14. Uredbe o načinu i postupku izrade, usklađivanja i praćenja strateških dokumenata, Generalnom sekretarijatu Vlade uputi prijedlog za pokretanje izrade ovog strateškog dokumenta.
Oko 40% stanovnika Crne Gore 2020. godine bilo je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, pokazali su podaci evropske statističke službe Eurostat. Prema podacima UNICEF-a, svaki četvrti građanin/građanka Crne Gore (155 hiljada) i svako treće dijete (44 hiljade) već žive u riziku od siromaštva. Takođe, Crna Gora je društvo sa jako izraženim nejednakostima. Naime, prosječni prihod najbogatije petine građana Crne Gore je 6,7 puta veći od prihoda najsiromašnije petine. Stope siromaštva značajno variraju zavisno od lokacije, uzrasne grupe, statusa zaposlenja i obrzovanja (Eurostat, 2020). Na sjeveru Crne Gore stopa siromaštva (41,2%) značajno je veća nego u središnjem (16,6%) i južnom regionu (19,9%). A tome svjedoče i sve intenzivnije unutrašnje migracije, odnosno iseljavanje stanovništva iz sjeverne regije.
Iako je početkom prošle godine došlo do parasta zarada, pa minimalna neto zarada sada iznosi 450 eura, rastuća inflacija i rast cijena namirnica uticao je na stagniranje, pa i smanjenje životnog standarda građana. Minimalna potrošačka korpa za septembar 2022. iznosila je 781,8 eura, a od početka godine poskupjela je za 100 eura. Prema prognozama Svjetske banke iz 2021. broj siromašnih u Crnoj Gori bi se mogao povećati za 9 000 – 20 000 građana nakon pandemije.
Svi ovi podaci ukazuju na postojanje ozbiljnog problema siromaštva u Crnoj Gori i na neophodnost sistemskog i dugoročnog pristupa rješavanju problema. Međutim, Crna Gora već više od deceniju nema strategiju za borbu protiv siromaštva, a više je nego očigledno da sistemski pristup rješavanju ovog problema ne postoji. Problem siromaštva ne može se riješiti nizom ad-hoc i nekoordinisanih mjera koje targetiraju specifične probleme, bez
uzimanja u obzir šireg konteksta. Siromaštvo je kompleksan problem i kao takav zahtijeva multidisciplinarni i koordinisan pristup baziran na saradnji institucija i drugih društvenih aktera.
Takođe, izdaci za socijalna davanja predstavljaju jednu od većih stavki budžeta iz godine u godinu, a ekonomska situacija građana se ne poboljšava. Vrlo često se u kontekstu siromaštva govori o socijalnim davanjima, ali je bitno istaći da ova davanja ne utiču na problem siromaštva jer ne omogućavaju korisnicima ekonomsko osnaživanje i veću finansijsku nezavisnost, već im samo donekle olakšavaju tešku situaciju – što je neophodno, ali se ne može smatrati efikasnom borbom protiv siromaštva. Takođe, podsjećamo da je Komitet Ujedinjenih nacija za ekonomska, socijalna i kulturna pitanja još 2014. godine preporučio Crnoj Gori da obezbijedi odgovarajući životni standard socijalno ugroženim kategorijama stanovništva tako što će, između ostalog, uvećati iznos socijalnih davanja.
Budući da do sada nije puno truda uloženo u proces evaluacije određenih javnih politika, kao ni u procjenu uticaja pojedinih politika u domenu socijalnih pitanja, mišljenja smo da bi samo postojanje plana i obaveze praćenja sprovođenja strategije značajno pomoglo u prikupljanju podataka i praćenju kretanja vezanih za siromaštvo, uključujući i efekte konkretnih mjera i politika.
Zbog toga apelujemo na Ministarstvo rada i socijalnog staranja, ali i na Vladu Crne Gore da u što skorijem roku pristupe izradi strategije za borbu protiv siromaštva i time pokažu posvećenost dugoročnom i sistemskom rješavanju ovog problema.
MOD 